Nora Roberts

Najbolje stvari događaju se kad im čovjek dopusti da se dogode same od sebe.

Stidljiva je ruža procvjetala.

I sada je spavala u njegovu krevetu udobno se smjestivši. Kao da je ondje i pripadala, pomislio je promatrajući je sanjivim očima. Kao što je izgledala da pripada ovdje dok je posluživala pića u njegovu pubu, dok je radila u svom vrtu ili dok je šetala brdima u pratnji O'Tooleove kuje.

Doista se tako lijepo uklopila u njegov život. I zašto, pitao se, zašto ne bi bila njegov dio? Zašto bi se htjela vratiti u Chicago ako je ovdje sretna i ako je on sretan s njom? Bilo je vrijeme da se oženi i osnuje obitelj, nije li? Ni s jednom to još nije zvučalo tako lijepo i tako primamljujuće kao s Jude.

On je čekao to nešto, nije li? I onda je jedne kišne večeri ona ušetala u njegov pub. To je bilo dovoljno da sudbina preuzme stvar u svoje ruke.

Samo hodati i hodati dok ne poželi sjesti. A zatim sjesti i sjediti sve dok ne poželi ustati. Ta joj je ideja zaokupila misli. Raditi što i kada to želi, vlastitim tempom i na vlastiti način.