Besplatna dostava

Nama ne trebaju kvadrati, nama treba pivo, duševni mir i malo vruće riblje juhe.

Piscu su knjige poput djece. Sve ih voliš, posebno onu koja nisu baš imala sreće u životu.

U ono doba muževi nas, dok smo rađale, nisu držali za ruku niti nam brisali znoj sa čela, hvala Bogu. Nije bilo ni epiduralnih, sve je prošlo u krvi i nadnaravnim mukama. Ipak, na pitanje kako ti je bilo na porodu, uvijek odgovaraš: ’To mi je bio najsretniji trenutak u životu.’ Nije pristojno spominjati rezanja, šivanja, bolne upale sisa, mlijeko koje je došlo ili nije došlo, jedan ve-ce na trideset žena, odvratne liječnike, grube sestre… Ne i ne! To je bio najsretniji trenutak u tvom životu!“

„Nema čovjeka koji ne zna gdje je bio kad je ubijen Kenedi i kad je umro drug Tito.“

Ja nisam pijanica, samo volim pivo.“

Nisam željela muža, htjela sam muškarca koji će me voljeti.

Nama ne trebaju kvadrati, nama treba pivo, duševni mir

Zašto smo takve ovisnice, čim ostanemo bez kurca pretvaramo se u Vukove Karadžiće.“

„Čovjek čitav život živi sam. Svi ovi oko nas samo su privid

Njihovi najsretniji dani u životu s našima nemaju nikakve veze. Da mi manje pamtimo, bile bismo bolje volje. Čemu stalno vrtjeti film, vjenčanje, prvi seks, prvi brak, drugi brak, treći brak, prvi porod, drugi porod, prvi abortus, drugi abortus… U našim smo glavama, mi žene, stalno u krvi do koljena. Da se operemo, ne bismo bile toliko napete.“