Sigurna kuća

Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Živa žena ne može biti žrtva jer eno je – hoda, diše, nikakva krv joj se ne cijedi niz pleća, modrice su, ako ih je i bilo, sad nevidljive, ima sve udove, oba oka i uha, što je sijala to neka i žanje, ima i gorih stvari od malo nasilja u obitelji. Što te ne ubije, nije te ubilo jer si preživjela.

Trebao ti je netko tko će čitati mimo naslova i između redaka. Ili, još bolje, netko tko neće ni čitati sve što se pisalo o tebi, nego te potražiti i dati ti priliku da žališ za svojim umjesto za njegovim životom. Da taj tvoj život, a ne njegova smrt, nekome bude tema.

Ne shvaćaš da ti je zabranjeno, nego uvjeriš sebe da ti ništa od toga ne treba.

bično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Bilo je i tih trenutaka, kad bi se samo iznenada ugasio, kad bi mu se bijes umorio, kad bi zaključio da je letvica tvog straha pala još niže pa sad mirno može odustati i zaspati.

Tebi se ništa od svega toga njihovog nije moglo dogoditi, a one misle da se njima nije moglo dogoditi ovo tvoje. Možda samo nisu upoznale pravog.

Žrtva je uvijek onaj tko je mrtav, čak i ako se onaj tko preživi više ne može smatrati živim.

Sad ti je neugodno svako prisjećanje na te trenutke koji su te onesposobili za sumnju jer znaš da je to više od mogućeg bilo nemoguće.

Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Da taj tvoj život, a ne njegova smrt, nekome bude tema.