Bilo je moguće, nesumnjivo, zamisliti društvo u kojem bogatstvo, u smislu lične imovine i luksuza, treba da se raspoređuje podjednako, dok vlast ostaje u rukama male privilegovane kaste. Ali u praksi takvo društvo ne bi moglo dugo da ostane stabilno. Jer kada bi svi podjednako uživali u dokolici i sigurnosti, ljudska bića koja su inače zaglupljena siromaštvom masovno bi se opismenila i naučila da samostalno razmišljaju; a kada se to jednom dogodi, pre ili kasnije će shvatiti da povlašćena manjina nema nikakvu funkciju, pa će je počistiti. Na dugi rok, hijerarhijsko društvo je moguće samo na osnovu siromaštva i neznanja.