Harlan Coben

Starica je polako išla prema velikom prozoru što gleda na grad. „Veličanstvenog li vidika“, rekla je ona.

„Da, imam sreće.“

„Vidici ne donose sreću“, kazala je ona. „Čovek se navikne na njih. U tome je problem s vidicima. Lepi su kada ih dobiješ, ali naviknemo se na njih i uzimamo ih zdravo za gotovo. Naravno, to važi za većinu stvari.

Dok sam sjedio u sobi za preglede i čekao svog prvog pacijenta, ponovno sam odvrtio film Lowellova posjeta. Razmišljao sam o tim dvama tijelima. Razmišljao sam o krvavoj drvenoj palici. I dopustio sam si razmišljati o žigosanju.

Elizabethino tijelo pronađeno je kraj ceste 80 pet dana nakon otmice. Mrtvozornik je procijenio da je bila mrtva dva dana. To je značilo da je tri dana provela živa s Elrovem Kellertonom, poznatijim kao KillRoy. Tri dana. Nasamo s čudovištem. Tri izlaska i zalaska sunca, uplašena, u mraku i u silnoj agoniji. Jako se trudim ne razmišljati o tome. Postoje mjesta do kojih misli ne bi trebale ići; svejedno ih tamo usmjeravamo.

KillRoy je uhvaćen tri tjedna poslije. Priznao je da je ubio četrnaest žena u krvavom pohodu koji je započeo sa studenticom u Ann Arboru, a završio s prostitutkom u Bronxu. Svih četrnaest nađene su odbačene kraj ceste kao smeće. Sve su također bile žigosane slovom K. Žigosane na isti način kao i stoka. Drugim riječima, Elroy Kellerton uzeo je metalni žarač, zario ga u gorući plamen, stavio zaštitnu rukavicu na ruku, pričekao da žarač postane rastaljeno crven od žara i onda žigosao predivnu kožu moje Elizabeth uz cvrčeće pištanje.

. Želeo je da sebe prikaže kao dobrog tipa i naposletku kao žrtvu. Klasično samoopravdavanje.

Čovek sve može da opravda ako tako odluči.