spupčenim očima i sedlima živih boja. Lica nekih konjića bila su strašna, ali sva deca na njima su se smejala i mahala, a ponekad i puštala uzde, pa se držala samo nogama. Njemu su ti konjići i jahači bili čarobni svet. Činilo mu se čudesno da može da se popne tamo i bude jedan od njih. Popne li se tamo, i postaće jedan od njih. Ne bi oni pričali niti bilo šta drugo, ali bi se pogledali i znali da su svi zajedno jahači.