Živela sam isto kao kod kuće, u Parizu, samo bez Feliksa. Nikako, međutim, da osetim željno iščekivano olakšanje. Teret koji mi je pritiskao grudi nije se smanjio, nisam se osećala oslobođeno. Nisam imala nikakve želje, nisam čak više mogla ni da plačem. Vreme je prolazilo, a dani su mi delovali sve duži i duži.