Sunčevi dragulji

Najbolje stvari događaju se kad im čovjek dopusti da se dogode same od sebe.

Stidljiva je ruža procvjetala.

I sada je spavala u njegovu krevetu udobno se smjestivši. Kao da je ondje i pripadala, pomislio je promatrajući je sanjivim očima. Kao što je izgledala da pripada ovdje dok je posluživala pića u njegovu pubu, dok je radila u svom vrtu ili dok je šetala brdima u pratnji O'Tooleove kuje.

Doista se tako lijepo uklopila u njegov život. I zašto, pitao se, zašto ne bi bila njegov dio? Zašto bi se htjela vratiti u Chicago ako je ovdje sretna i ako je on sretan s njom? Bilo je vrijeme da se oženi i osnuje obitelj, nije li? Ni s jednom to još nije zvučalo tako lijepo i tako primamljujuće kao s Jude.

On je čekao to nešto, nije li? I onda je jedne kišne večeri ona ušetala u njegov pub. To je bilo dovoljno da sudbina preuzme stvar u svoje ruke.

Dao si mi riječi, Aidane, te čarobne riječi koje sam morala čuti. Stoga ću ih i ja reći tebi. Tako da od danas zajednički krećemo naprijed gradeći svoju budućnost." Zastala je očekujući da će osjetiti strah i sumnju, ali jedino što je osjetila bila je neizmjerna radost. "Nitko prije tebe nije bio važan", rekla je tiho. "Iako sam žarko željela i uvjeravala se kako sam pronašla onog pravog jer sam se istinski bojala samoće. Sad sam naučila živjeti sama, voljeti samu sebe i vjerovati si. Ne dobivaš ženu koja je slaba i iscrpljena i uvijek voljna popustiti samo kako bi izbjegla nesuglasice."

Dok mu je srce divlje tuklo, polako je podigao kažiprst lijeve ruke i oprezno ga prislonio na razbijeni nos.

"To mi je sada kristalno jasno, draga."

Nasmijala se, ali joj još uvijek nije bilo žao zbog onoga što je učinila.

"Kad jednom odlučim uzeti te, za mene više nikada neće postojati netko drugi." Ispružila je ruke prema njemu. "Aidane, zauvijek ili nikako."

"Zauvijek." Uhvatio je ispružene ruke i poljubio jednu pa drugu. Duboko je udahnuo i kleknuo pred nju.

"Što to, za ime Boga, radiš?"

"Ovoga puta to ću učiniti kako Bog zapovijeda. Ne radi se ovdje o ponosu", rekao joj je gledajući je ravno u oči. "Nemam vreću dragulja koju bih ti mogao istresti pred noge. Sve što imam jest ovo."

Gurnuo je ruku u džep i izvukao prsten. Bio je tanak i star, a mali dijamant u sredini veselo je zasjao na danjem svjetlu otkrivajući sve zavjete koje je ovjekovječio.

"Pripadao je mojoj majci, a prije toga njezinoj majci i majci njezine majke. Iako je kamen mali i prsten tanak, traje već naraštajima. Molim te da ga uzmeš i da uzmeš mene jer je moja ljubav prema tebi neizreciva. Pripadaj mi kao što ja pripadam tebi, Jude. Gradimo budućnost zajedno. Kakav god život napravimo, bit će to naš život. Zajednički."

Obećala si je da neće plakati. U trenutku poput ovoga željela je da joj oči i um budu jasni. Čovjek kojega je voljela klečao je pred njom i nudio joj... sve. Kleknula je pored njega.

"Uzet ću prsten i uzet ću tebe i oboje ću čuvati svojim životom. Želim ti pripadati, Aidane, kao što ti pripadaš meni." Ispružila je ruku i on joj je stavio prsten. "Naš zajednički život upravo je započeo."

U trenutku kad joj je stavio prsten na prst, oblaci su nestali, a sunce je zasjalo svjetlošću jakom poput dragulja.

"Ponovno mi reci da me voliš."

"Svim svojim srcem i bićem. Svime onime što jesam i što ću postati. Volim te, Jude Frances."

"To doista zvuči uvjerljivo."

On je voli i zbog ljubavi prema njoj spreman je napustiti svoj dom, svoje nasljedstvo i krenuti za njom. Pristao je na to bez razmišljanja, bez spominjanja svega što on želi i očekuje od života. I sve to samo jer mu je ona bila dovoljna.

Štoviše, nudio je da će biti ono što ona želi da bude.

Pravo čudo.

A, ne, neće o tom divnom osjećaju da voli i da je voljena misliti kao o čudu. Voljela je i bila je voljena tako duboko, tako očajnički, tako iskreno. Zaslužili su jedno drugoga i zaslužili su život kakav mogu imati zajedno.

Ne, to nije nikakvo čudo, nego pravo, pomislila je odlučno.

Sad je sa stopostotnom sigurnošću mogla izjaviti da je pronašla pravu Jude Frances Murray. I više nego je očekivala. Srce joj se smirilo kad se okrenula prema njemu. Mirno i tiho. Nije mogao razaznati što znači smiješak na njezinu licu.

"Rekao si da ti treba supruga."

"I treba mi ako si ta supruga ti. Spreman sam čekati koliko god treba."

"Godinu?" podigla je obrvu. "Dvije? Pet? Deset?"

Grčevi u želucu postajali su sve jači.

"Ali se i dalje smijem nadati da ću te nagovoriti prije."

Nikada nisam izrekao one prave riječi." Ponovno mu se javio nemir u očima i nestrpljivost u glasu. Uto su na nebu iznad njih bljesnule munje. "Riječi su poput čarolije. Kletve i čini. Ako ih izgovoriš u pravo vrijeme, mogu sve promijeniti. Ja ih nisam izgovorio jer sam se kukavički nadao da ćeš se predomisliti i pristati udati se za mene bez tih riječi. Tako sam se žarko želio brinuti za tebe. Zbog toga mi je iskreno žao. Istina je da se i dalje želim brinuti za tebe." Rukom joj je dodirnuo obraz. "Ne mogu si pomoći. Želim ti darovati sve što imam, želim te povesti na najrazličitija mjesta i želim te vidjeti sretnu."

"Ti si doista ljubazan čovjek, Aidane, ali...", prekinula ga je pomalo nestrpljivo.

"Nema to nikakve veze s ljubaznošću. Volim te, Jude."

Vidio je promjenu u njezinim očima. Šok i oprez koje je ugledao na njezinu licu samo mu je potvrdio koliko je griješio prva dva puta. Sada mu nije preostajalo ništa drugo nego otvoriti srce do kraja.

"Lud sam od ljubavi za tobom. Mislim da te volim od trenutka kad sam te ugledao. A možda i prije toga, ako je to moguće. Ti si ona za mene. Nijedna prije tebe nije bila važna, a nijedna poslije tebe neće zauzeti tvoje mjesto u mome srcu."

"Ti imaš snagu u sebi koja može potaknuti muškarca da promijeni svoj život tebi pred očima. Molim te za još jednu priliku, iako sam svjestan da je ne zaslužujem.

Ljubav nije dovoljna."

Prilično uzrujan, Aidan je rukama prolazio kroz kosu.

"A što onda jest?"

Carrick se nasmiješio.

"Radi se o nečemu što mi je još uvijek teško izgovoriti i prihvatiti. Riječ je o kompromisu

Vlastiti brat nazvao me tvrdoglavim kretenom, vilenjaci me vrijeđaju, a žena koju volim razbila mi je nos. Što mi se danas još može dogoditi?"

"Želiš je?"

"Više nego išta na svijetu."

"Ako joj to i ne kažeš, ako joj ne daš svoje srce, Aidane, ako joj ne daš dovoljno vremena da ti povjeruje, nikada je nećeš dobiti."

"Što ako me ponovno odbije?"

"Možda i hoće." Shawn je sada ustao i položio ruku na Aidanovo rame. "To je nešto što ćeš morati riskirati.