Besplatna dostava

Nama ne trebaju kvadrati, nama treba pivo, duševni mir i malo vruće riblje juhe.

Piscu su knjige poput djece. Sve ih voliš, posebno onu koja nisu baš imala sreće u životu.

Kad budem velika, ja ću roditi majmuna koji prdi.

U našim smo glavama, mi žene, stalno u krvi do koljena.

Ipak, na pitanje kako ti je bilo na porodu, uvijek odgovaraš: ’To mi je bio najsretniji trenutak u životu.’ Nije pristojno spominjati rezanja, šivanja, bolne upale sisa, mlijeko koje je došlo ili nije došlo, jedan ve-ce na trideset žena, odvratne liječnike, grube sestre… Ne i ne! To je bio najsretniji trenutak u tvom životu!“

sam bila kad je spermij moga muža provalio u moje jaje, to je najvažniji trenutak u životu svake žene, kad ti se tako nešto desi, promijeni ti život dok si živa. Jebeš i Kenedija i Tita.

Koja su to bila vremena, dječica su morala žicom ribati pod, ali stvarno sam zaboravila da je toga dana koknut Kenedi. Kasnije sam sto puta vidjela Džeki u ružičastom kostimu prelivenom njegovim mozgom, ne mislim da sam morala zapamtiti da se to dogodilo baš kad smo strugale onaj parket.

Zgromila me fotka mrtve Merilin. Isuse, prestrašno je izgledala ta žena. Bojim se smrti. Ja ću izgledati još odvratnije.“

„Evo ti sto eura, promijeni ih negdje.“

U taksiju smo šutjeli. I ostatak života, samo smo otvarali usta. Nijedna moja riječ nije doprla do njega.