Ali iz zemlje i iz zraka dolaze nam odbrambene snage, naročito iz zemlje. Nikome zemlja ne predstavlja toliko kao vojniku. Kad se pribije uz nju, dugo i silno, kad u mrtvačkoj grozi vatre duboko upije u nju lice i udove, ona je onda njegov jedini prijatelj, njegov brat, njegova majka, on predaje sav svoj strah i krike njenoj tišini i skrovitosti, a ona ih prima i ponovo vraća za sljedećih deset sekundi trčanja i življenja, da ih opet prigrli, ponekad i zauvijek.
Zemljo ... zemljo ... zemljo!