Euripid (oko 480.-406. pr. Kr.) je najmlađi u nizu tri slavna grčka tragičara (nakon Eshila i Sofokla). Orijentiran prema realizmu, prvi je radio psihološku karakterizaciju likova te se smatra tvorcem psihološke drame.
«Ifigenija među Taurijcima» nastala je – pretpostavlja se, jer podaci nisu sačuvani – između 414. i 412. godine prije naše ere. Poput njegove Helene, ovo djelo nije tragedija: ima sretan kraj, u njoj nema nasilja i smrti, pa su je žanrovski određivali kao tragikomediju, melodramu ili čak «romantičnu dramu». Pretpostavlja se da je do takvog odmaka od klasične tragike kod Euripida došlo nakon ratnih strahota kojima je njegova Atena bila izvrgnuta tijekom dugotrajnih Peloponeskih ratova sa Spartom. «Ifigenija među Taurijcima» upravo je priča o uspješnom spasu i bijegu protagonista, nakon proživljenih ratnih i drugih užasa, sretni epilog Trojanskog rata. Obradu ove drame napisao je i J. W. Goethe, u dvije verzije (prozna 1779, u stihu 1787. godine), hvaleći Euripida kao «pjesnika budućnosti» kod kojega je sudbina ljudskih protagonista rezultat njihove slobodne volje, a ne viših božanskih sila pred kojima je čovjek nemoćan.
Preveo i komentare napisao: Koloman Rac.
