bookmate game
Fridman Šulc fon Tun

Kako razgovaramo 2: Stilovi, vrednosti i razvoj ličnosti

Izdiferencirana psihologija komunikacije
Knjiga Fridmana Šulca fon Tuna, psihologa i eksperta za komunikaciju, klasično je delo psihologije i udžbenik koji je široko zastupljen u školama, na univerzitetima i obukama za poslovne veštine. Knjiga je namenjena širokoj publici jer obezbeđuje alate i putokaze za poboljšanje međuljudske komunikacije.
U drugom delu svoj klasika Kako razgovaramo Fon Tun posvećuje veću pažnju psihosocijalnim aspektima komunikacije. On čitaocu, između ostalog, nudi oruđe koje će mu pomoći da i na poslu uspešnije i sadržajnije razgovara sa kolegama i nadređenima — naročito ako se često suočava sa istim „tipovima“ ljudi i ako mu se neprestano ponavljaju slične situacije. U knjizi je obrađeno sedam stilova komunikacije i načini na koje se oni prepliću i međusobno podržavaju. Autor nam ne prenosi samo puku teoriju nego i znanje koje možemo da upotrebimo u svakodnevnom životu.
Da bi i drugi deo mogao da se čita zasebno, osnova za razumevanje Fon Tunovih ideja ponovljena je i sažeta u uvodnom poglavlju.
377 trykte sider
Forlag
Laguna
Har du allerede læst den? Hvad synes du om den?
👍👎

Vurderinger

  • Azrael Magnushar delt en vurderingfor 2 år siden
    👍Værd at læse
    💡Lærerig
    🎯Læseværdig

  • Darko Filipovichar delt en vurderingfor 3 år siden
    👍Værd at læse

  • Milicahar delt en vurderingfor 3 år siden
    👍Værd at læse
    🔮Overraskende
    💡Lærerig
    🎯Læseværdig
    🚀Opslugende

Citater

  • Stefan Koncepthar citeretfor 3 år siden
    I pojam „fasada“ sada shvatamo na nov način, to jest ovaj pojam se u celini pokazao kao neprikladan. On, naime, stvara predstavu da se ka spolja drži neki gladak štit kako bi se prikrilo ono što iza njega leži, a što je istinsko i pravo. Ukratko, da se ne bi pokazao sam čovek, onakav kakav „stvarno“ jeste. Tačno je, doduše, da svaki način na koji se prikazujemo „spolja“ ima i svoju odgovarajuću „unutrašnju stranu“, koja ne pada odmah u oči i koju čak i sama osoba o kojoj je reč oseća manje ili više. Ali ta spoljna strana ponašanja predstavlja veoma individualno biografsko dostignuće ličnog razvoja i nju bi, umesto s fasadom, bolje bilo uporediti s veštački uobličenom maskom, koja ipak daje da se naslute crte onoga što leži iza nje. Ona pripada pojedincu, baš kao i osećanja, želje i strahovi koji su iza nje nagomilani ili prigušeni.
  • Stefan Koncepthar citeretfor 3 år siden
    Distancirani, doduše, spolja stvara utisak kao da ga malo toga dira, da nema osećanja – kao da je čovek s velikom glavom i srcem od kamena. Ali pošto smo u međuvremenu uvežbali da spoljnu stranu ponašanja uvek shvatimo kao kompenzaciju, to jest kao meru za savladavanje unutrašnjih problema, možemo da naslutimo da distancirani „u dubini duše“ u sebi nosi bogat, ali previše ranjiv svet osećanja, koji zbog toga treba zaštititi.
  • b6860197781har citeretfor 3 år siden
    „mamac treba da bude ukusan ribi, a ne pecarošu!“,

På boghylderne

fb2epub
Træk og slip dine filer (ikke mere end 5 ad gangen)