Ne znam šta da kažem o ovoj knjizi! Radnja se događa u dugom vremenskom periodu na različitim geografskim lokacijama sa brojnim ličnostima koje se pojavljuju i nestaju da bi se neke od njih ponovo pojavile, ne samo u ovoj knjizi, već, kako čujem, i u drugim knjigama Dejvida Mičela. Postoji i taj nadrealni element selidbe duša i naseljavanja istih u tela njihovih voljnih ili nevoljnih nosilaca. Duše su besmrtne a tela mogu biti i smrtna i besmrtna. Sve je moguće ali nije baš sve jasno. Kažu neki tekstovi o Mičelu (ili on sam u intervjuima kaže) da sve njegove knjige čine jedinstveni povezani sistem čiji se sadržaj i dimenzije mogu spoznati tek čitanjem svih knjiga koje ga čine, što neće biti lak zadatak i neću se lako naterati da uopšte uđem u taj poduhvat. Nisam siguran šta ja kao čitalac tim pregnućem mogu dobiti. Posle čitanja knjige "The Bone Clock" (Nevidljivi sati) kažem OK, i šta sad? Nisam ništa pametniji posle čitanja, niti imam naročitu želju da nastavim da istražujem Mičelova dela. Jedino što me stvarno intrigira je pitanje u čemu je smisao ove knjige. Mora da ima nekog smisla, jer je dobro napisana, složene je strukture, uložen je veliki trud autora ali ideja koja stoji iza nje mi izmiče. Možda je smisao baš u tome da se pronađe smisao?
Malo je naci pravilan izbor reci za ovu knjigu. Prva je Micelova knjiga koju sam procitala i planiram da procitam sve koje su izdate kod nas. Uspeo je da stvori citav jedan svet toliko verno da ne mozete da se ne zapitate da li mozda ipak to negde postoji. Na momente konfuzna a ipak dovoljno kompleksna i vredna svakog minuta citanja 👍👏👍👏👍
Meni je "Atlas oblaka" najbolji ikad snimljeni film, koji sam gledala bezbroj puta, pa kome se dopao film, sigurno će biti oduševljen i ovim, drugim, romanom. Kome nije, a znam da ima i takvih :) , mogu da preskoče.