To je teško pitanje. Spustim bradu na prekrižene ruke i opet se zagledam u ulicu. „Ne znam”, kažem, slegnuvši ramenima. „Kao njegova kći, voljela sam ga. Ali kao ljudsko biće, mrzila sam ga.”
Osjećam da me neko vrijeme gleda, a zatim kaže: „Sviđa mi se to. Ta tvoja iskrenost.”
Njemu se sviđa moja iskrenost. Mislim da sam se zacrvenjela.