Momo Kapor

Od sedam do tri

„Svako ko pročita ovu knjigu upitaće se, kada zaklopi njene korice, da li zaista živi život o kom je maštao ili je, pomiren sa sudbinom, pristao da bude ono što su drugi od njega očekivali.
Zbog toga Od sedam do tri nije samo priča o jednom promašenom životu već i poziv da se suočimo sa sopstvenim strahovima i prepustimo nepoznatom, bez strepnje i sa verom u srećan kraj.“
(iz predgovora Ane Kapor)
Roman Od sedam do tri, koji se pojavio davne 1980. godine prateći život glavnog junaka nezadovoljnog svojim poslom, opisuje suptilne mehanizme koji vladaju u činovničkoj hijerarhiji, kao i posledice koje monoton i neispunjen život ostavlja na ljude koji nemaju hrabrosti da ga promene. Na duhovit i njemu svojstven način, autor uvodi čitaoca u temu koja je već dodirnuta u romanu Ada, a ovde razvijena u centralnu nit oko koje je izgrađena knjiga.
195 trykte sider
Oprindeligt udgivet
1996
Udgivelsesår
2023
Forlag
Laguna
Har du allerede læst den? Hvad synes du om den?
👍👎

Vurderinger

  • Jelena Cvetkovićhar delt en vurderingfor 6 måneder siden
    👍Værd at læse
    🎯Læseværdig

    Čitko, iskreno, čitaocu blisko. Svako može da se pronađe među Kaporovim rečenicama.

  • b0976226177har delt en vurderingfor 10 måneder siden
    👍Værd at læse
    💡Lærerig
    🚀Opslugende
    😄Vildt sjov

    Odlična kao i svaka Momina knjiga.Objavljena 1980 godine a od tada do sad se ništa zapravo nije promenilo,svako može da se pronađe u noj,jako je poučna i duhovita što samo doprinosi istini o životu jednog običnog čoveka koji se prepusti sistemu i odustane od borbe..Sve preporuke 😊

  • b5086026397har delt en vurderingsidste måned
    👎Spring denne over

Citater

  • Jelena Markovichar citeretsidste år
    Primetio sam da retko ko ume da uživa u svakom svom danu, da ne čeka ništa, tačnije da živi sada i u ovom trenutku, ne bežeći pod okrilje prošlosti (koja je uvek bolja), ili u budućnost, koja će, navodno, ispraviti sve nepravde.
  • Stefan Koncepthar citeretsidste år
    I baš ta ljubav, koja nam pruža osećanje da smo izuzetna čeda sreće, koja nas spasava i uliva nam nadu, odvodi nas izdajnički u zasedu. Zbog nje ćemo se odreći slobode i pristati na dirinčenje od sedam do tri, samo da je održimo nekako u životu.
  • Stefan Koncepthar citeretsidste år
    Pitam se: Zašto sve to činim? Zašto pišem? Nalazim hiljade i razumnih odgovora, ne verujući nijednom do kraja. Ostavljam trag? Sakupljam materijal za jednu buduću knjigu, koju će završiti neko umesto mene kada joj vreme, osim početka, osvetli i kraj, i kada se na ove redove bude gledalo kao na dokumenat nepoznate žrtve? Ali zbog čega bi trebalo da me zanima nešto što će ostati posle mene kad me više neće biti da to vidim i, možda, doživim zasluženo pomilovanje? Na kraju, dolazim u samu blizinu odgovora, ali ne smem to sebi da priznam: pišem li da bih stekao nečiju naklonost, možda ljubav? Čak i kad opisujem stvari koje mi ne služe na čast, sitne gadosti, kad čeprkam po bolnim mestima i razgrćem naslage stida, zar ne kušam strpljivu ljubav koju tražim? Hoće li i to izdržati? Hoće li me i posle tih mučnih ispovesti voleti kao pre, ili, možda, još više? I dok kucam, moja pisaća mašina poput točkova vagona otkucava: volite me, volite me, volite me, volite me…

På boghylderne

fb2epub
Træk og slip dine filer (ikke mere end 5 ad gangen)